Njemački ovčar rođen je 22 aprila 1899g., kada je u Karlsruheu organizirana prva izložba posvećena ovoj rasi. Prikazano je samo nekoliko pasa. Zvali su ih Deutche Schäferbund. Iako je moderni njemački ovčar rođen prije stotinjak godina, njegovi korjeni sežu mnogo dalje u prošlost, a često o njegovom nastanku kruže i legende. Tako je prema jednoj od njih njemački ovčar nastao križanjem psa i vuka. Zapravo njemački ovčar potječe od CANIS LUPUS FAMILIARIS koji je obitavao u brončano doba prije 6000-7000 godina.
Zvijezda njemačkih ovčara počela je sjati punim sjajem kada se za uzgoj zainteresirao konjički kapetan MAX VON STEPHANITZ. Nakon razrješenja od vojničke dužnosti kupio je farmu i posvetio se uzgoju njemačkih pasa koji su se već mogli viđati po lokalnim izložbama, ali im osobine nisu bile dobro definirane, te su se tada izgledom razlikovali. To se nije sviđalo Von Stephanzu, pa je odlučio stvoriti standardiziranu njemačku pasminu. Sa nekolicinom svojih prijatelja krenuo je u potragu za psima koji su se tada nalazili najvećim djelom u rukama pastira.
Von Stephanitza je u uzgoju vodila ideja stvaranja psa čija bi najvažnija osobina trebala biti dobra narav, te korisnost. Lijepota podređena ovim osobinama jer za Stephanitza i najlijepši pas bez postojane naravi i inteligencije ne može biti pravi čovijekov pratilac i prijatelj. Želio je snažnog, pouzdanog i hrabrog psa. Odlučio se za izgled što sličniji vuku, koji je u ono doba bio omiljen.
U Karlsruheu 22.04.1899. na izložbi pasa pažnju Von Stephanitza privukao je pas srednje veličine, sivo-žute boje, nalik vuku. Pas se zvao Hector v. Linksrhein. Stephanitz ga je otkupio i preimenovao u Horand v. Grafrath te ga upisao u rodovnu knjigu pod rednim brojem S.Z.1.